sikstinska kapela

četvrtak, 27.09.2007.

Uz Dunav

uskoro opet.. ..šetat ćemo uz Dunav...

- 19:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.06.2006.

Leptir

...vidjeli smo se jučer na proslavi sjećanja...i eto...ne mogu vjerovati, u eteru Dado Topić, kao da prati glazba moje misli...proslava sjećanja, trenutak, kratki poljupci, svatko je otišaou svoju priču...nisi dobro...osjetila sam...i znam...nisi se javljao mjesecima...čekat ću...javit ćeš se...

- 11:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 27.05.2006.

rekuperavanje

...rekli bi dalmatinci. treba vremena da se organizam koji je iscrpljen rekupera.ali nema tolike potrebe za rekuperanjem, zapravo,nemam vremena o tome , za sada razmišljati.i...samo je vrijeme bilo razlog ne javljanja, ne pisanja, a plutale su misli glavom, nekad bezbrižno, nekad u grču.iako svakodnevno za monitorom, eto, nisam uspjela. danas, zašto - javili ste se, pitate se. Nema promjena...volim i čekam, a neki novi stih, jednom...uskoro...volim vas...

- 16:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.04.2006.

SRETAN USKRS!

...SVIMA I...TEBI...LEPTIRU I TVOJOJ GITARI !

- 10:34 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.04.2006.

Ispod

...ovog Neba...samo ti znaš mi dušu taknuti...

- 11:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.03.2006.

Ljepota

...današnjeg Sunca...Svjetlost...Mir...dan je progutao beskrajno tešku noć...

- 20:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.02.2006.

...da li sam znala

...odabrati Ljubav...prepoznati San...dotaknuti dugu. Tražim staro mjesto gdje smo plakali...
Valentinovo će...treba mi Leptir...lutam u vlastitim lutanjima...u vrtlogu sam...zaplesat ću s vjetrom...

- 10:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.02.2006.

Kucam

...na tvoja vrata i ulazim u ustreptali mir naše Ljubavi...kad oči zaklopim

- 10:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 27.01.2006.

mit

...Razbit ću mit
o Ljubavi...
Poljubit ću te,
dodirnuti Ti tijelo
u bezvremenskom drhtaju...
Gle, nisi više mit
Ljubav si...

- 09:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 20.01.2006.

Slijedi

...vikend...sunce...možda...zaljubljeno čuđenje, uočavanje, otkrivanje...

- 14:11 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.01.2006.

NA

...suhim granama parkovnog drveća latice hladnoće, a prvi vrhu, bliže Suncu otkucaji nade- doći će Proljeće - udahnut će novi život...

- 08:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 17.01.2006.

Brzim preko Bosne

...prekrasna večer u gradskoj knjižnici - promocija zbirke pjesama "Brzim preko Bosne" Arsena Dedića. Stvara nepodnošnjivom lakoćom, slika, slaže stihove, uglazbljuje.Živi umjetnost lakim korakom i ostavlja tragove. Uvijek je moderan, nikada pomodan. Istražujemo ga svaki puta kao novo vino, već unaprijed znajući da ćemo naići na poznati, prepoznatljivi kvalitetan okus. Ispričao je priču o svom pjesničkom buntu, stihovima pisanima u vrijeme kada je završavao glazbenu akademiju u Zagrebu i blagom prelasku i odmaku s angažirane poezije tadašnjeg političkog trenutka, kada je suludost bila i pomisliti spomenuti Isukrsta, a on je to učinio...i tada u tom vrtložnom vremenu počinje pisati i ljubavnu poeziju i piše najljepšu ljubavnu pjesmu :

Ne daj se Ines



Ne daj se Ines,ne daj se godinama moja Ines.
Drukčijim pokretima i navikama,
jer još ti je soba topla, prijatan raspored
i rijetki predmeti...
Imala si više ukusa od mene
tvoja soba... divota
Gazdarica ti je u bolnici
uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama,po poklonima,
pratila me sljedećeg jutra oko 9 do stanice
i ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu Beogradsku padinu.
U večernjem sam odijelu, i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines.
Dugo je pripremano nase poznanstvo
i onda slučajno uz vruću rakiju i sa svega nekoliko rečenica loše prikrivena želja
tvoj način gospođe i obrazi seljanke
prostakušo i plemkinjo moja...
A tvoje grudi, krevet i moja soba
obješena u zraku kao naranča, kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada trideset i devet
kod Grković.
Pokisla ulica od prozora dalje
i šum predvečernjih tramvaja...
Lijepi trenuci nostalgije,ljubavi i siromaštva,
Upotreba zajedničke kupaonice
I "Molim vas ako me tko traži"
Ne daj se Ines
Evo me ustajem tek da okrenem ploču
da li je to nepristojno u ovakvom času Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak...
raspolažem s jos milion nježnih i bezobraznih trenutaka naše mladosti,
koja nas pred vlastitim očima
vara, krade i napušta,
Ne daj se Ines.
Poderi pozivnicu,
otkaži večeru,prevari muža odlazeći da se počešljaš u nekom boljem hotelu...
Dodirni me ispod stola koljenom,
generacijo moja, ljubavnice.
Znam da će jos biti mladosti,ali ne više ovakve
u prosjeku tisuću devetsto trideset osma,
ja neću imati s kim ostati mlad,ako svi ostarite,
i ta će mi mladost teško pasti,a bit će ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša,kao što već
kiši u listopadu,na otocima
More od olova
i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke, prijatelja, kćeri , ljubavnice, roda, brata ...
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Još malo šetnje uz more i gotovo

Ne daj se Ines...

- 10:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 13.01.2006.

Bojim se

...nestajanja. Nestajanja iz ovoga života. U noćima kada ne mogu spavati u misli mi se ušeta misao o smrti. Kako to da neću biti više svjesna sebe, kako će bez mene oni koji me trebaju, kojima donosim mir, riječ, radost... Što je krivac za toliki strah? Nedovoljno vjere, puno pročitanih knjiga, znanstvenih istraživanja, socioloških rasprava.
Prije nekoliko godina kada sam se prvi puta susrela s tom bojazni, nasmijala sam se zahvaljujući običnom računanju...aha, imam toliko godina...prosjek života...pa da, imam još puno vremena...
A onda prije godinu i pol dana , noć , infarkt i nestajanje do jutarnjeg buđenja u zelenoj bolničkoj pidžami i osmjeh djece, supruga, majke i oca, prijatelja...Nestala sam, ali sam se vratila. Ovdje sam, povremeno u dugim noćima okupana strahom. Postavljam si u tim trenucima pitanje zašto borbe, analize, stresovi, suze, povišeni tonovi, boli - sve mi se čini besmisleno i nepotrebno, pa ipak - samo se jednom živi. Da li? Kamo ću u nestajanju? Da li ću pronaći luč?

- 12:10 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.01.2006.

Razmišljanja

...u tišini...uz glazbu...LuckY

Svitlo u Tebi

Ni drevni mitovi – ne mogu
Ni rajski vrtovi – ne mogu
Ni sveti ratovi – to ne mogu

Ni tajni redovi – ne mogu
Ni hladni vjetrovi – to ne mogu
Ni stari drugovi što se raduju
ne mogu ugasiti
to svitlo u Tebi.

Svitlo u Tebi...

To bokun svitla u Tebi
šta san za se užga ja
ne može ugasiti niti rika lavova.

Pa mi svitli - da znan.

Di ću za života okrenit glavu?


Di svitli - svitlo u Tebi.
Di svitli - svitlo u Tebi.


I kad je svugdi mrak...
Ka šta je sad.
Ti svitliš.
Tu nemore niko ništa.
Tu nemo'š ništa čak ni Ti.
TO stvar je ljubavi..
Koja stoji i ne pita ništa.
Ni Di? Ni Kako?
Ona uvik postoji...

- 10:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 10.01.2006.

Zaogrnula

...bih nas prvo plaštem tišine i mira. Uz sir i crno vino pričali bismo do buđenja jutra. Ti bi usnuo, a ja bih te kasnije probudila...onako...tako da pomisliš kako si se probudio sam od sebe...
"Nimm meine Hand, ich bau dir eine Schloss
Aus Sand, irgendwie, irgendwo, irgendwann." ( Uzmi me za ruku, sagradit ću ti pješćani dvorac - nekako, negdje, nekada...)

- 12:49 - Komentari (8) - Isprintaj - #